U srednjem vijeku pa sve do 18. st. prostor južno od rijeke Save do Kupe i Vukomeričkih gorica naziva se Zagrebačko polje (Campus Zagrabiensis). lako se u popisu crkava arhiđakona Ivana Goričkog spominje naziv ‘Campus Turouo’, naziv Turopolje upotrebljava se od 16. i prevladava od 18. st. U 13. st. izuzimanjem iz vojne službe zagrebačkom kastrumu, banskim i kraljevskim ispravama, na dijelu ovoga prostora formirana je zajednica plemića na temelju slobodnog posjeda. Običajno pravo i povlastice popisani su prvi put 1278. godine u Hrvatskom saboru, o čemu je ban Nikola izdao svečanu ispravu.
Ovaj statut Plemenite općine Turopolje potvrdio je kralj Ladislav IV 1279. god. Prema ovom statutu turopoljski župan mogao je postati samo onaj kojega će zajednički odobriti turopoljski plemići. Ovo se može smatrati prvim spomenom spravišća. Ovo izborno, odnosno glavno spravišće, održavalo se na dan Sv. Jurja, a od početka 17. st. na dan Sv. Lucije. Turopoljsko plemstvo izvodilo je svoje podrijetlo iz isprave hercega Bele (kasniji kralj Bela IV) iz 1225. god. sačuvane u potvrđenom prijepisu 1466. god. (Matija Korvin). Isprava govori o podizanju braće Buduna, Ivana i Levča i rođaka u plemiće. Ovu povelju i privilegije stečene tijekom 13. st. turopoljsko je plemstvo nastojalo obraniti, te je tražilo potvrde od kraljeva, a također ih je koristilo u obrani svoga plemićkog prava i posjeda. Sredinom 15. st. Turopolje se u ispravama počinje nazivati općinom. Pred zagrebačkim Kaptolom 1560. god. predstavnici turopoljskog plemstva obnovili su bratstvo. Ustanovljen je red izbora župana, sudbena vlast te nasljedno pravo. Statut je 1582. god. potvrdio Rudolf II. Osobno pravo glasa turopoljsko plemstvo je izgubilo 1735. statutom bana Josipa Eszterhaziya i regulatornim statutom Hrvatskog sabora iz 1749. god. Od tog vremena pravo izbora župana i drugih časnika imaju samo suci, odnosno predstavnici sučija. Godine 1737. kralj Karlo III podijelio je Plemenitoj općini grb i pečat. Tim povodom je izrađen i srebreni pečat. Do tada se na službenim dokumentima Općine upotrebljavali pečati pojedinih župana.
Grb se sastoji od modrog štita na kome je ovalna kula grada Lukavca, koju čuvaju dva vojnika u crvenoj odjeći. Iz dva gornja prozora vire dva topa. Na kuli je ruka s isukanom sabljom. Sa strana su joj polumjesec i tri šesterokrake zvijezde. Na štitu je okrunjena kaciga na kojoj stoji okrunjeni orao, koji u pandžama drži zastave Hrvatske i Slavonije.
Uprava Plemenite općine Turopolje je organizirana u dva kotara: Vrhovlje (montes S. Catherinae) i Polje (Campus). Svaki kotar sastoji se od manjih zajednica – sučija (iudicatuš). Sačinjavalo ih je jedno ili više sela. Na čelu sučijama bio je sudac (iudex). U Polju su bile sučije: Buševec, Velika Gorica, Mala Gorica, Hrašće, Kobilić, Kuče, Kurilovec, Donja Lomnica, Gornji i Donji Lukavec, Velika Mlaka, Mraclin, Pleso i Rakitovec; u Vrhovlju: Bukovčak, Cerovski Vrh, Cvetković Brdo, Dragonožec, Dubranec, Gustelnica, Prvonožina i Vukomerić. Na čelu Plemenite općine stajao je župan, kojemu je bio podređen podžupan za Vrhovlje, koji je vodio upravu Vrhovlja (birani su na spravišću na godinu dana), prisjednici koji su uz župana sudjelovali na sudu, bilježnik (brinuo se o spisima), tiskuš (brinuo se o gospodarstvu i o parničkim poslovima, prema ovim poslovima služba je razdijeljena na fiškuša i fiškala), lugar (brinuo se o općinskim šumama, pomagali su mu vojvode), kapetan (zapovjednik turopoljske vojne jedinice, banderija, koja je brojila oko 130, a u ratu 300 ljudi), kaštelan (čuvao grad Lukavec, stvari u njemu, zatvorenike, a pomagali su mu čuvari ili vratari), zastavnik (nosio turopoljsku zastavu), satrap, sluga, od 1749. godine, blagajnik (upravljao općinskom blagajnom) i kasnije odvjetnik.
Do 1474. god. općinske isprave izdavane su u Zagrebu, a 1479. god. izdana je prva isprava u Lukavcu. Isprave se isključivo izdaju u Lukavcu do 1552. god. kada je izdana prva isprava u Velikoj Gorici. Prva je utvrda bila, vjerojatno, drvena. Proširena je početkom 17. st. Prvo spravišće održano je u Lukavcu 1613. god. Tijekom 18. st. gradi se kamena utvrda – grad Lukavec. Iako su ovu utvrdu prisvajali i oduzimali pojedini velikaši, do 1848. god. u gradu se čuvaju važniji spisi turopoljskog arhiva i održavaju spravišća. Kako je ponajprije sagrađen kao obrambena utvrda i takav funkcionirao u vrijeme opasnosti od Turaka, sredinom 19. st. pretvoren je u stambeni objekt. Druga važna utvrda i općinska zgrada je turopoljški grad u Velikoj Gorici. Turopoljsko spravišće je 1614. god. odredilo da gradnja utvrde počne 13. ožujka. lako je kasnije dograđivana i pregrađivana, zgrada je dovršena prije 1634. god., kada se postavlja novi krov. Dobivši od Rudolfa II 1602. god. sajamsko pravo (tjedni i četiri godišnja sajma), Velika Gorica se razvija kao trgovište i upravno središte Turopolja. Zgrada u kojoj je danas Muzej Turopolja postala je sjedište Plemenite općine. U prizemlju je bio zatvor, a na katu velika dvorana za spravišća, prostorije za župana, bilježnika, blagajna i posebno osigurana prostorija u kojoj je bio smješten arhiv Plemenite općine. U vrijeme dolaska novog sustava, odnosno ukidanja kmetstva i hrvatskog narodnog preporoda,1848. god. turopoljsko plemstvo se podijelilo. Jedan dio zastupao je interese Mađarske, u kojima je tražio garanciju očuvanja svojih staleških prava, iako je novo vrijeme donijelo ukidanje kmetstva i nove odnose. Drugi dio plemstva borio se uz bana Josipa Jelačića i podupirao njegovu viziju Hrvatske. Godine 1861. naputkom kraljevske dvorske kancelarije u turopoljsku općinu spadaju svi stanovnici, dakle i oni koji prije nisu imali politička prava na temelju svog podrijetla. Posebnim zakonom iz 1895. Plemenita općina Turopolje postaje zemljišna zajednica s posebnom odredbom o nerazdjeljivosti nepokretne imovine Plemenite općine. Po ovom zakonu župan se birao na deset godina. Na temelju ovog zakona Plemenita općina Turopolje djeluje za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Ukinuta je 1947. godine. Uspostavom Republike Hrvatske Plemenita općina Turopolje obnovljena je 7. srpnja 1991.