Turopoljska svinja potiče od divlje europske svinje sus scrofa ferus europeaeus. Svrstavamo je u primitivne pasmine svinja. Nastala je na području današnjeg Turopolja u VI. stoljeću  križanjem šiške sa slovenskom krško-poljskom pasminom (Đikić Marija, Jurić I., 2002.). Prvi pisani trag o turopoljskoj svinji je iz 1352. godine. Razvoj turopoljske svinje tekao je u dugom vremenskom periodu, a do prekretnice je došlo početkom četrdesetih godina 19. stoljeća kada je Miško pl. Leder iz Kurilovca križao svoje domaće svinje sa neutvrđenom pasminom svinja. Tim postupkom dobivene su valjane svinje sa ustaljenim svojstvima koje su odgovarale gospodarskim zahtjevima onog vremena.

Turopoljska svinja spada u srednje velike pasmine svinja s visinom do grebena odrasle svinje od oko 75 cm. Glava je srednje duga blago konkavnog profila, rilo srednje dugo ružičaste boje s nekoliko modrih piknji, uha srednje duga i poluklopava. Vrat je kratak, slabo mišićav osim mišićja zatiljka koje je snažno razvijeno. Leđa su ravna i slabo mišićava, trbušna linija je ravna s 5 do 6 pari sisa. Kosti nogu su tanke, butovi slabo obrasli mišićjem. Rep je nisko nasađen, dug, s dobro razvijenim čuperkom. Tijelo je prekriveno gustom kovrčavom čekinjom bijelo-žute boje s 5-7 tamnih mrlja veličine dlana, a koža je nepigmentirana, papci žuti.

Svinje su živahne, inteligentne i dobre ćudi. Otporne su na promjenu hrane i vremenskih prilika, savršeno prilagođene životu na močvarnom tlu i vremenskim nepogodama. Vrlo dobro iskorištavaju produkte hrastovih šuma.

Krmače po leglu prosječno oprase 6 do 8 prasadi. Kod odbića sa dva mjeseca prasad je teška od 10 do 15 kg. Meso turopoljske svinje je sočno i ružičaste boje te je stoga vrlo cijenjeno. Svinja vrlo dobro iskorištava produkte hrastovih šuma.

U Udruzi uzgajivača turopoljske svinje je u 2019. godini registrirano 20 članova uzgajivača turopoljske svinje. Na području Republike Hrvatske, registrirano je 148 krmače i 19 nerasta (15.04.2019.).  Glavnina uzgoja danas se nalazi na u području Turopolja južno od Zagreba, na lokalitetu Lukavečki čret u okolici Velike Gorice. Također su grla raspršena na području Zagrebačke i Sisačko moslavačke kao i Varaždinske županije. Jedinke se drže uglavnom u ekstenzivnim uvjetima, stoga je cjelokupna populacija još ranjivija na pojavu mogućih uzročnika bolesti kao što su klasična i afrička svinjska kuga, bruceloza te ostalih uzročnika bolesti. Stoga je od posebnog značaja disperziranje cjelokupne populacije na što više različitih lokacija i uzgoja diljem Republike Hrvatske. Po mogućnosti bi se dio populacije trebao držati u farmskim uvjetima iz sigurnosnih razloga, premda ova izvorna pasmina teško podnosi zatvorene uvjete držanja bez ispusta.

Plemenita opčina turopoljska kao nadležna udruga za Uzgojni program propisala je uzgojne ciljeve, a to su:

  1. Očuvati genetske i fenotipske osobine pasmine odnosno očuvati ju u izvornom obliku sukladno tradicijskom načinu držanja (poluotvoreni i otvoreni sustavi) te očuvati specifične funkcionalne osobine (otpornost, dugovječnost, prilagodba na vanjske uvjete)
  2. U okviru pasminskih karakteristika treba postići dobar uzgoj i reprodukciju. U tradicionalnom grupnom držanju društveno ponašanje i povoljan temperament su neophodni.
  3. Povećati populaciju uz očuvanje genetske raznolikosti i izbjegavanje visokog stupnja uzgoja u srodstvu
  4. Unaprijediti uzgoj, reprodukciju i tehnološke postupke (uvjeti držanja i hranidba) u cilju postizanja što kvalitetnijih i ujednačenijih (plodnost, tovna, klaonička svojstva i svojstva kvalitete mesa) jedinki turopoljske svinje u okviru pasminskih osobina i genetskog potencijala
  5. Podizanje kvalitete mesa pasmine kao sirovine za proizvodnju visokovrijednih tradicijskih suhomesnatih proizvoda.